Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

 Na glavopršnjaku se nalaze šuplje helicere obrasle dlačicama koje imaju trnasti završetak i oči u prednjem, stražnjem i latoralnom redu. Mužjaci imaju i kitnjaste palpe koje koriste pri udvaranju ženki. Postoje naznake da lupkanjem palpama po mreži mužjak omamljuje ženku i čini je manje opasnom za vrijeme oplodnje. Imaju dvije otrovne vrećice u obliku slova S, 2  mm duge i 0.5  mm široke. Položene su i pričvršćene za hitinski oklop na glavopršnjaku. Svijetle su, bjelkasto prozirne boje. Otrovni aparat sastoji se još od helicere (šupljih štipaljki) i izvodnih kanala. Otrovne 

žlijezde su izvodnim kanalima povezane s helicerama. Stijenka žlijezde ima mišiće, kad se oni stisnu, istiskuju otrov koji izvodnim kanalima dolazi do helicera. Pomoću njih crna udovica ubrizgava otrov u svoju žrtvu, a može i regulirati količinu izlučenog otrova. Nakon što umrtvi žrtvu otrovom, ona izlučuje slinu koja sadrži enzime za razgradnju. Neki od tih enzima su tripsin , lipaza, dijastaza, himosin i proteinaza. Mužjak i ženka su istovremeno spolno zreli. Mužjak pleše ljubavnu igru oko ženke. Ako ga ženka prihvati dolazi do parenja, u protivnom ženka pokuša napasti i pojesti mužjaka. Ženka leže jaja  koje stavlja na zaklonjeno mjesto u mreži (ispod kamena, trave, zemlje itd.). Krajem svibnja mali pauci počinju izlaziti. U početku žive svi u istoj mreži i hrane se uglavnom kanibalistički (nemoćniji paučići završavaju kao hrana jačih). U početku im je tijelo smeđe s bijelim pjegama, a kasnije počinje tamniti i pjege postaju crvenije. Kada mladi izađu iz mreže, potraže novu lokaciju i ispletu vlastitu mrežu. Mreža im je u početku tanka i slaba, a kasnije izgrađena od čvrstih niti paučine. Crna udovica ima i različite prirodne neprijatelje. Najosjetljivije su kokone koje uništavaju kukci i muhe koji parazitiraju na njima, ose 

najeznice, gljivice i različiti kukci. Crna udovica ima oko 0.02-0.03 mg suhog otrova. Otrov je bijela bistra tekućina koja sadrži toksalbumine i lipoproteine. Toksičnost tog otrova varira prema godišnjem dobu; hladnoća smanjuje toksičnost otrova jer ga pretvara u kiselinu. 15 je puta jači od otrova čegrtuše, jači je i od otrova kobre, poskoka i velike većine drugih vrlo opasnih zmija. Djeluje na središnji živčani sustav i brzo se širi po tijelu. Za analizu se dobiva tako da crne udovice ujedu vatu, vađenjem iz helicera ili električnim pražnjenjem. Mlade mačke, štakori i miševi su najosjetljiviji na taj otrov, jako djeluje na konje i deve, na čovjeka srednje, a na psa ne djeluje. Kod ljudi, otrov crne udovice izaziva jaku bol u limfnim čvorovima, dehidriranost, pretjerano znojenje, grčenje, bol u svim dijelovima tijela, javlja se porast ili pad tjelesne temperature, pad tjelesne težine, crvenilo, osjećaj sitosti, mučnine, strah od smrti. Drugi dan se bol seli u noge i bolesnik osjeća da mu noge gore. Najbolje liječenje protiv ugriza crne udovice jest kombinirana uporaba seruma s kalcijem. 10-20 minuta nakon dobivanja seruma osjeća se olakšanje, a nakon 3 sata slijedi potpuno ozdravljenje.

IZVOR: http://hr.wikipedia.org/wiki/Crna_udovica