2011-09-11 16:55:46

Tehnike učenja

TEHNIKE UČENJA


Sljedeći prijedlozi mogu pomoći djetetu u djelotvornijem učenju:

- Nastojite naučiti dijete da uči u slično doba dana, na posebnom, uvijek istom mjestu. Pazite da ga nitko ne smeta bez potrebe.

- Uočite što sve odvraća djetetovu pažnju od učenja: zvonjava telefona, gledanje televizije, uzimanje hrane, preglasna muzika, pogled kroz prozor. Uklonite izvore ometanja u vrijeme dok uči.

- Vodite računa o količini gradiva. Naučite dijete da rasporedi gradivo u manje cjeline, da odredi sebi vrijeme potrebno za savladavanje gradiva, i dovoljno vremena za cjelovito ponavljanje na kraju.

 

- Kampanjsko učenje nagomilanog gradiva ne osigurava pohranu znanja u dugoročnom pamćenju. Učinak takvog učenja je slab – uči se u premorenom stanju, a posljedica je napetost, rastresenost i umor u vrijeme ispitivanja.

- Prije početka učenja zajedno s djetetom pregledajte tekst i pokušajte ustanoviti je li mu nešto već otprije poznato. Lakše se pamti novo gradivo koje se može povezati s već naučenim.

- Kod građe s dosta činjeničnog materijala (npr. godine, nazivi) naučite dijete da koristi mnemotehnike (npr. kod nabrajanja pokušajte unijeti neki vlastiti red u niz, uklopiti riječi u rimovanu pjesmicu, ili od prvih slova riječi u nizu napraviti anagram).

- Prilikom prvog čitanja naučite dijete da posebnu pažnju obrati na naslove, podnaslove, debelo otisnute riječi. To su obično ključni pojmovi na koje se najprije treba usmjeriti i razjasniti ih. Važno je naučiti dijete da odvaja bitne od nebitnih informacija.

- Naučite dijete da ključne pojmove ispiše i pokuša ih shematski povezati ili čak nacrtati. Strelicama i sličnim znakovima može se pokazati njihov međusobni odnos: uzroci i posljedice, sličnosti ili različitosti. Mnoga djeca uče na vizualni način i lakše se dosjete građe koju mogu vidno predočiti.

- Osmislite sami nekoliko primjera koji potvrđuju glavna pravila ili objašnjavaju osnovnu ideju gradiva. Zamislite kako bi dijete stečena znanja moglo primijeniti u drugim okolnostima. Aktivnom proradom građe dijete osigurava bolju pohranu u dugoročnom pamćenju i lakše dosjećanje.

- Najviše se građe zaboravlja neposredno nakon prvog učenja. Stoga u početku valja ponavljati češće, u manjim razmacima, a kasnije pri utvrđivanju naučenog, dovoljno je rjeđe ponavljati. Već dobro usvojenu građu treba još 2-3 puta pročitati i preispitati.

- Pred sam ispit dobro je ponavljati na glas ili u društvu. Tako se smanjuje napetost i mogu se zajednički raščistiti preostale nejasnoće. Naučite dijete da samo sebe propituje gradivo.

- Kad god je moguće, treba u građi uočiti pravilo, tj. učiti na način rješavanja problema.

- Za uspješno ostvareno učenje dobro je nagraditi dijete.

TEORIJE UČENJA

Klasično uvjetovanje – pasivno, refleksno odgovaranje na vanjske podražaje Operantno uvjetovanje – aktivni odgovor na unutrašnja stanja organizma Teorije socijalnog učenja – učenje u interakciji pojedinca i socijalne okoline - učenje ponašanja

Načini socijalnog učenja:

Modeliranje – promatranje živog modela Imitacija – oponašanje modela bez razumijevanja Učenje promatranjem – dijete uzima u obzir i posljedice ponašanja modela Simboličko učenje – opis modela Kognitivne teorije učenja – kognitivno učenje rezultira općim znanjem učenje govora, stjecanje pojmova, učenje složenih vještina

Kanali učenja
Ljudi uče kroz tri osnovna kanala: vizualni (vidni), auditivni (slušni) i kinestetički (motorički). Po načinu učenja razlikujemo tri osnovna tipa osoba.
To su:

VIZUALNI (VIDNI) TIP

Karakteristike vizualnog tipa:

najlakše i najbrže uči gledanjem pamti slike, raspored u prostoru, bitno je da mu se sve predoči u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na vidnu percepciju (“vidiš, vidiš”, “gledaj ti ovo”, i sl.) predmeti i aktivnosti za koje je vizualni tip “talentiran”: likovni, geometrija, zemljopis, fotografija i sl. to je najčešći tip

Učenje:

kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti gdje je što vidio (na kojem mjestu u knjizi) sve kompliciranije koncepte i gradiva dobro je nacrtati u obliku shema, mapa, stripova i sl.


AUDITIVNI (SLUŠNI) TIP

Karakteristike auditivnog tipa:

najlakše i najbrže uči slušanjem pamti riječi i zvukove, u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na slušnu percepciju (“znaš što sam čuo?”, “slušaj ovo”, i sl.) predmeti i aktivnosti za koje je auditivni tip “talentiran”: glazbeni, recitacija, taj tip je drugi po učestalosti

Učenje:

kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti kako je to zvučalo bitno je da sve čuje, da mu netko pročita ili da uči naglas u učenju se može koristiti diktafonom


KINESTETIČKI (MOTORIČKI) TIP

Karakteristike kinestetičkog tipa:

najlakše i najbrže uči djelovanjem, iskustvom na svojoj koži pamti ono što sam isproba, vježba ili prepiše u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na pokret i tjelesne osjete (“Jaka ti je to stvar!” “Smrznuo sam se!”) predmeti i aktivnosti za koje je motorički tip “talentiran”: tjelesni, sportovi, kemija i fizika (eksperimenti) to je najrjeđi tip

Učenje:

kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti kako je nešto napisao ili vježbao za njega je dobro da prepisuje gradivo koje želi zapamtiti


ODGOVORNOST RODITELJA ZA DJETETOVO UČENJE

1.
osiguravanje odgovarajućih uvjeta za djetetovo učenje
- prikladan radni prostor
- prikladna atmosfera za učenje

2. motivacija djeteta
- postepen odgoj ka trajnim životnim vrijednostima
- intrinzična motivacija
- odgoj djeteta osobnim primjerom

3. pomoć djetetu da nauči kako učiti
- pridržavanje pravila o kvalitetnom učenju, uz poštivanje djetetove ličnosti i oblika učenja koji mu odgovaraju

 


Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac