2011-09-14 16:34:35 Jabuka, čempres, srčani hrast... Gle još je živa jabuka kraj puta, Sva zanesena u cvjetanju svom; Jedan joj granu slomi bura ljuta, Ponosnu krunu skrhao joj granu.
I ona stoji puna bijela cvijeta, nad njom se blista u modrini svod, smrt joj se grozi već toliko ljeta, a ona cvjeta i donosi plod.
(Grigor Viter: Jabuka)
Ovaj stari čempres uz našu staru kuću stoji tvrd i visok, prav i nepomičan. Gledao sam često iz svog djetinjstva gore, u njegove zelene visine. I kad god se vratim našoj staroj kući, gledam ga, i usput kao da mu kažem: O moj tvrdi starče, još si uvijek tu.
(Nikola Miličević: Čempres)
na sred si svijeta sam samcat golcat do pasa korijenjem u zemlji voda ti se jela uz bok danima zasipao te snijeg bdio u snusnivao na javi okivao te led ljubio plamen u srcu svrdlao crv godinama stoljećima… lijepu ćeš starost dočekati još ljepšu smrt
(Josip Osti: Srčanih-hrast)
Pohodio sam u našem drvoredu kajsiju da vidim nije li već propupala: tek zameci bubre i drhte mlade grančice. Ja sam stajao pred kajsijom i mislio na rascvjetane grane i djevojke pod njima.
Uveče sam unio jednu vrbovu šibu s ocvalim macama. I bio sam radostan. Dugo. Prsti su mi se rascvali, i cijelu noć mirisali.
Slavko Mađar: Pohod drveću
Kraj bjelih breza svakog dana ja prođem srca razdragana. (Oduvjek ima tajnih veza između pjesnika i breza)
Od čega dršćete, vi breze? Od slatkih slutnja ili jeze? Zašto vam krošnja podrhtava i onda kad vjetar spava?
Na ulicu, međ svijetšto viče ko da ste izašle iz priče. Nježne, treperove i čiste baš kao prva ljubav vi ste!
Dobriša Cesarić: Breze na ulici
Oni imaju visoka čela, vijore kose, široke grudi, od gromora njihova glasa šuma i more se budi, a kad rukom mahnuh, obzori svijetu se šire i bune, i prodiru u vis, u etire. Oni imaju polet orlova, srćanih zraćnih ptica, oni poznaju pjesmu naših najdubljih žica, uzdušni piloti, nebeski piloti, za svijet u slobodi, za svijet u ljepoti, ljudi svojih djela, djeca svojih ruku, rođena u plaču, sazrela u muku. Povrh njina vrška gdje se pjesme gnijezde samo vile lete, ili bure jezde, a nad njima sunca: samo zvijezde, zvijezde!
Tin Ujević: Visoki jablani
Šumore, šume gordi jablanovi na drumu ravnom što u polja kreće, na umoren vjetar vrhove im spleće i s njima u visine plovi.
I jato ptica u grane im slijeće, zašuti, ćuti, pa se opet novi glasovi prenu i sve u se ovi ko u plašt.
Đuro Sudeta: Jablanovi |
Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac |