Mnogi znanstvenici smatraju da mit o velikom potopu odakle i potječe, no to se ne može usporediti s onime što se, sudeći prema foslinim ostacima , dogodilo oko 60 milijuna godina tjekom eocean. Zemlja je u to doba blia iznimno toplo mjesto na kojemu nije bilo leda, a razina mora, koja su prekrivala nizinske djelove kontinenata, bila je 70 metara viša od današnje. Peter Ward smatra da je takav scenarij neizbježanne smanji li se emisija ugljikova dioksida, a prve posljedice toga osjetit ćemo za 40 godina. Mjere obrane od poplave su skupe, što znači da bi siromašni teško stradali, a migracija stanovništva dovela bi do političkih sukoba već u slučaju da se razina mora u sljedećih stotinu godina podigne za 1,4 do 2 metara. Globalna nestašica hrane, nestanak važnih luka, idustrije koja je smještena u priobalna područja i nuklearnih elektrana dogodili bi se kada bi se razina mora u sljedećih stotinu godina podigal za 5 metara. Činjenica je da se sedmi kontinent, Atlantika, sve brže topi, a kako je voda zarobjlena u obliku leda na tom kontinentu uglavnom na kopnu ( za razliku od Artika čiji led pluta na vodi pa otapanjem ne utječe na podizanje razine mora nego istječe u more ), postoji velika opasnost da se sve bržim Zemljinim zagrijavanjem sav led nađe u moru. Time bi se podigal njgova razina, što bi znatno ugrozilo život stanovnika Zemlje.